Znaš onaj osećaj kad pomisliš: “Ovako nešto se dešava samo drugima”? E, pa meni se to desilo. U mom životu ljubav nikada nije dolazila lako. Nije to bio scenario iz filmova, sa savršenim replikama i srećnim završetkom. Bilo je stvarno, ponekad komplikovano, ali uvek vredno truda.
Gde sam grešila?
Bila sam neko ko je uvek verovao u bajke – u onu jednu, pravu ljubav koja dolazi bez uslova. Međutim, život mi je pokazao da prava ljubav nije savršena. Nije sve u leptirićima i romantici. Prava ljubav je kad te neko razume, podrži i ostane uz tebe kad stvari postanu teške.
Šta sam naučila?
Najvažnija lekcija bila je da pre nego što nađem “pravu osobu”, moram prvo da postanem zadovoljna sobom. To ne znači da treba da budem savršena, već da prihvatim svoje mane i nesavršenosti.
Zašto pišem ovo?
Jer znam koliko je teško danas otvoriti srce. Svi smo povređeni, svi nosimo svoje terete. Ali veruj mi, negde tamo postoji neko ko želi da te upozna – baš takvog kakav jesi. Samo treba da pružiš sebi priliku.
Ako si ovde, na pravom si mestu. Ljubav možda nije jednostavna, ali je uvek vredna svakog truda.